Štitna žlijezda je neparan organ
smješten s prednje strane vrata, uz grkljan i dušnik, sa
obje strane jer se sastoji od dva režnja koji su povezani
sa užim dijelom koji se zove istmus. Jako je dobro prokrvljena.
Kao i druge žlijezde s unutarnjim izlučivanjem svoje produkte
koje nazivamo hormonima izlučuje u krv i preko njih djeluje
na sva i najudaljen9ja tkiva i organe u ljdskom organizmu.
Ne postoji gotovo niti jedno tkivo ili organ u našem tijelu
koji nije pod utjecajem hormona štitnjače. Štitna žlijezda
luči dva važna hormona prijeko potrebna za normalno funkcioniranje
i razvoj ljudskog organizma: tiroksin (T4) i trijodtironin
(T3). Lučenje hormona štinjače pod utjecajem je hormona hipofize,
TSH, koji osovinom hipotalamus-hipofiza-periferna žlijezda
kontrolira rad štitnjače. Za sintezu hormona štitnjače u
organizmu je potreban jod koji se unosi raznovrsnom prehranom
bogatom jodom. Pokazalo se da je od presudne važnosti dobro
jodiranje kuhinjske soli što je kod nas riješeno zakonom
iz 1953. godine, a 1996. je donesena dopuna Zakona koja je
precizirala da u soli mora biti 25 miligrama kalijeva jodida
po kilogramu soli i to se smatra optimalnom količinom koja
omogućuje normalan rad štitnjače.
Hormoni štitnjače u organizmu djeluju tako da povećavaju
opću razinu metabolizma što znači da će u slučaju viška hormona
štitnjače razina tog metabolizma, odnosno potrošnja biti
povećana. Štitnjača utječe na pojačanje mentalnih procesa,
ubrzanje rada srca, disanja i probave. Hormoni štitne žlijezde
djeluju i na cjelokupni neuroendokrini sustav, pa je utjecaj
na ponašanje i opće raspoloženje velik. Stoga je normalna
razina hormona štitne žlijezde koja se naziva eutireozom
jedan od ključnih preduvjeta za normalno funkcioniranje organizma
u cijelosti. Poremećaj lučenja hormona
štitnjače se može očitovati dvojako: kao višak ili manjak
hormona. U slučaju suviška hormona što nazivamo hipertireozom
dolazi do prejakog djelovanja na ciljna tkiva sa mnogobrojnim
smetnjama kao što su nemir, razdražljivost, nesanica, pojačano
znojenje, opadanje kose, lupanje srca, proljev i mršavljenje.
U slučaju manjka hormona štitnjače (hipotireoza) sva tkiva "pate
od nedostatka energije", što dovodi do trajnog umora,
pospanosti, debljanja, nakupljanjem tekućine u tijelu i poremećaja
probave (zatvora). U slučaju manjka hormona tijekom razvoja
djeteta, najviše trpi živčano tkivo, pa je hipotireoza jedan
od najčešćih uzroka mentalne zaostalosti kod djece.
Na osnovu ovdje nabrojenih simptoma možemo reći da hormonska
aktivnost štitnjače igra veliku ulogu u očuvanju zdravlja
te na kvalitetu svakodnevnog života. Vrlo je važno prepoznati
različite simptome, te posumnjati na bolest štitnjače. Ovdje
je važno napomenuti da suprotno ustaljenom mišljenju, poremećaj
rada štitnjače ne mora uvijek biti udružen sa vidljivim i
očitim povećanjem štitnjače, te isto tako vidljivo povećana
štitnjača ne znači obavezno i funkcionalni poremećaj štitnjače.
Guša je ipak najčešća bolest štitnjače, a označava povećanu
štitnjaču koja luči normalne količinu hormona te je zbog
toga i bez simptoma. Tegobe nastaju kada je štitnjača jako
povećana ili kad je uz umjereno povećanje najvećim dijelom
smještena iza prsne kosti, a tegobe nastaju zbog pritiska
na okolne strukture.
Potrebno je istaknuti da se čvorovi u štitnjači pojavljuju
u određenom postotku očekivano i da to ne predstavlja obavezno
i ozbiljnu bolest. Naime, kod nas, te u drugim zemljama u
kojima je dovoljno joda u hrani, učestalost čvorova u štitnjači
je oko pet posto (u državama gdje je jodiranje soli insuficijentno
taj je postotak veći). Za razliku od toga učestalost zloćudnih
tumora u čvorovima u štitnjači je jako mala. Čvorovi u štitnjači
daleko češće predstavljaju dobroćudne izrasline koje ne zahtjevaju
obavezno i liječenje.
Osnovne pretrage koje će pokazati da li je rad štitnjače
normalan moguće je napraviti u svim većim gradovima, a danas
to podrazumijeva hormone štitnjače i TSH, ultrazvuk (UZV)
štitnjače, te po potrebi i citološku punkciju suspektne promjene
u štitnjači. Potrebnoje napomenuti da posebnu vrijednost
predstavlja citološka punkcija pod kontrolom ultrazvuka jer
to omogućuje postavljanje ozbiljnih dijagnoza kada je čvor
velik samo dva ili tri milimetra. Isto tako određene ultrazvučne
karakteristike iskusnom specijalisti mogu pobuditi sumnju
na ozbiljniju bolest te potrebu za daljnjom obradom. To je
naročito značajno kod većeg broja čvorova u štitnjači, kada
ih nije moguće sve punktirati. U određenimslučajevima potrebno
je obradu proširiti sa scintigrafijom koja pokazuje funkcionalno
stanje cijele štitnjače ali i što je još važnije pojedinih
čvorova u štitnjači.
Karcinomi štitnjače predstavljaju najrjeđu bolest štitnjače,
sporo rastu, a zbog bioloških karakteristika najvećeg broja
tih tumora, te dobro razvijene kirurgije štitnjače koja se
izvodi u specijaliziranim centrima, smrtnost je jako niska,
ali isto tako i postoperativne komplikacije.
|
